Međunarodni dan socijalnog rada i socijalnih radnika Od svog nastanka do danas, socijalni rad se definiše na različite načine. Prve definicije naglašavale su da socijalni rad uključuje milosrđe, pomoć siromašnima i čovjekoljublje. Odsjek za socijalni rad OUN, 1960. godine, definiše socijalni rad kao profesiju čiji je zadatak pružanje pomoći u cilju boljeg prilagođavanja pojedinaca i društvene sredine, odnsono profesiju u službi razvoja ličnosti, grupa i zajednice.

Socijalni radnik je stručnjak koji se bavi proučavanjem socijalnih problema čovjeka, kao što su problemi stanovanja, prehrane, higijenski i materijalni uvjeti života i rada, i sl.. Kaže se kako socijalni radnik provodi socijalnu zaštitu u praksi a socijalni rad u teoriji. Nekada je obrazovanje socijalnih radnika trajalo dvije godine, zatim se produžilo na tri godine, da bi uskoro bilo omogućeno školovanje tokom četiri godine.  

Da bi neko bio socijalni radnik, pored završene škole, treba da ispunjava mnogo, poželjnih, uslova za to. Neki od tih su: dobro razvijena mogućnost komuniciranja, ne smije diskriminisati nikoga, treba biti osjetljiv na probleme drugih i imati motivaciju da im pomogne, treba biti tolerantan, da je emocionalno stabilna osoba, da ima dobre organizacijske sposobnosti i sl

Diplomirani socijalni radnik može raditi u: školama, obdaništima, firmama, preduzećima, nevladinim i vladinim organizacijama, udruženjima, Centrima za socijalni rad, domovima za smještaj starih lica, djece bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarene djece, domovima za lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom i psihičkom razvoju, itd. Velik je i širok dijapazon zapošljavanja socijalnih radnika, a potrebe za njima su više nego očigledne.

U svijetu je socijalni rad, mnogo više, kao profesija cijenjen nego u BiH. U razvijenim evropskim zemljama socijalni radnici su glavni faktor društva jer su zaslužni za mir i socijalno blagostanje među građanima. U BiH socijalne radnike i ne tretiraju baš na najbolji način. Laici ismijavaju profesiju, a oni koji bi trebali da je podrže i učine sve na većem zapošljavanju socijalnih radnika, to vječito izbjegavaju. Međutim, sve se više socijalni radnici trude staviti do znanja svima da je socijalni rad budućnost BiH ukoliko ona želi biti država sa socijalnim blagostanjem građana, država sa razvijenom socijalnom zaštitom, te dobrom i adekvatnom socijalnom politikom. Ali, sve dok su zakoni u ovoj zemlji ne uređeni, dok ne postoji urađena socijalna karta, biće teško za zapošljavanje socijalnih radnika u sve segmente društva, a to je ono što će biti, jednog dana, obaveza i BiH.


U povodu Međunarodnog dana socijalnog rada i socijalnih radnika danas će u Hotelu Tuzla biti održana Konferencija o socijalnom radu, koja će početi u 11:30h, a u organizaciji Ministarstva za rad i socijalnu politiku TK u saradnji sa Odsjekom za socijalni rad sa Filozofskog fakulteta u Tuzli. Na ovoj Konferenciji govoriti će eminentni stručnjaci iz ove oblasti.

Na pitanje: "Da li je BiH socijalna država???", mogao bi se samo dati odgovor da jeste socijalna ali ne država već slučaj ili čak problem. Nažalost, nalazimo se u postratnom periodu iz kojeg nikako da izađemo. Po svemu dobrome smo zadnji na listi, po svemu što je loše mi uvijek prednječimo na prvo mjesto. Ko je kriv za takvo stanje???

Zaključno sa prošlim mjesecom istraživanja pokazuju da u Bosni i Hercegovini je 49% stanovništva nezaposleno, na nivou oba entiteta. Ipak, ta istraživanja nisu relevantna jer mnogo je onih koji i dan danas rade na crno. Donekle, to je ono što u najvećem slučaju ugrožava materijalnu situaciju u našoj zemlji. Što se tiče obrazovanja, svi znamo da je ono skupo i da mnogi građani ne mogu da ga priušte svojoj djeci. U BiH skoro svako treće dijete ne završava srednju školu, iako se u nju u velikom procentu upisuje, podatak je Centara civilnih inicijativa (CCI), koji zagovaraju uvođenje obaveznog i besplatnog srednjeg obrazovanja u našoj zemlji. Međutim, to besplatno obrazovanje mi samo, još dugo, možemo da sanjamo.

Na pitanje: "Da li su građani u BiH humani ljudi???", odgovor je jednostavan. Iako Bosna i Hercegovina u svom Ustavu deklariše se kao socijalna država, svi znamo da ona to nije. Ali, građani Bosne i Hercegovine, u velikom slučaju, su itekako humani ljudi. Da je tako pokazuje činjenica raznih humanitarnih akcija koje se organizuju kako bi se skupila sredstva za nečije liječenje. Zbog cijele krizne situacije u zemlji mnogi građani nisu zdravstevno osigurani, a vrlo često to osiguranje ne pokriva troškove liječenja. Na sreću, medicina je uznapredovala i za mnoge bolesti ima lijeka, ali za sve je, nažalost, potreban novac.

Humanitarne utakmice, humanitarne predstave, humanitarni koncerti, humanitarni telefoni.. sve je to dio naše svakodnevnice. Na takvim humanitarnim akcijama pokušavaju se skupiti sredstva koja su nečija posljednja nada za bolji i duži život. Građani Bosne i Hercegovine često puta su, kroz takve akcije, iskazali svoju humanost. Građani Tuzle je, također, iz dana u dan dokazuju i pokazuju da samo sloga, solidarnost i ljubav jednih prema drugima može nam pomoći da bolje živimo.

Svaki dan na našim ulicama sve je više onih koji prose. Svakim danom je sve veći red u narodnim kuhinjama. Svakim danom sve je više problema koji muče građane. Rijetko ko čini nešto da nam bude bolje. Pričaju o svemu i svačemu, a niko se ne brine o "malom" običnom čovjeku. Ipak, u svima nama, još uvijek negdje duboko, postoji nada da će biti bolje. Bitno je da ostanemo humani, solidarni i da se međusobno poštujemo i pomažemo jer samo zajedno možemo pronaći lakši put za ljepšu budućnost.

Šta je to „Socijalni rad“, šta to zapravo predstavlja? Ko su socijalni radnici? Šta socijalni rad znači u BiH, a šta on znači u svijetu?

Studentica sam treće godine socijalnog rada u Tuzli. Kao aktivan građanin ovog društva, a ne vezano za fax, susrećem se sa mnogim ljudima raznih profesija. Kroz život shvatila sam da je za svakog čovjeka njegova profesija, kojom se bavi, najvažnija, a sve su druge manje bitne. Ali, to ne treba biti tako. Nikoga ne treba potcjenjivati bez obzira da li on bio mljekar, pekar ili apotekar. U vezi s tim, vrlo često, nervira me kada mi neki laik počne pričati o socijalnom radu kao laganom fakultetu, smiješnoj i laganoj profesiji ili svrstavati socijalni rad u humanitarni dobrovoljni rad i reći da socijalni radnik može biti svako. E pa...

Od svog nastanka do danas, socijalni rad se definiše na različite načine. Prve definicije naglašavale su da socijalni rad uključuje milosrđe, pomoć siromašnima i čovjekoljublje. Odsjek za socijalni rad OUN, 1960. godine, definiše socijalni rad kao profesiju čiji je zadatak pružanje pomoći u cilju boljeg prilagođavanja pojedinaca i društvene sredine, odnsono profesiju u službi razvoja ličnosti, grupa i zajednice. Sve to nam govori da se socijalni radnik kroz čitav svoj radni vijek bavi ljudima. On razgovara s ljudima, druži se s njima, pokušava proniknuti u njihova osjećanja, njihovu dušu i zajedno sa njima pronaći razlog, ali i moguće rješenje njihovog problema.

Da bi neko bio socijalni radnik treba da ispunjava mnogo, poželjnih, uslova za to. Neki od tih su: dobro razvijena mogućnost komuniciranja, ne smije diskriminisati nikoga, treba biti osjetljiv na probleme drugih i imati motivaciju da im pomogne, treba biti tolerantan, da je emocionalno stabilna osoba, da ima dobre organizacijske sposobnosti i sl. Za obavljanje poslova socijalnog radnika nužno je nakon srednje škole završiti četverogodišnji studij socijalnog rada. Nakon završetka četvrte godine studija i diplomiranja, postaje se diplomirani socijalni radnik. Nakon toga, ukoliko je osoba u mogućnosti može se i dalje usavršavati.

Diplomirani socijalni radnik može raditi u: školama, obdaništima, firmama, preduzećima, nevladinim i vladinim organizacijama, udruženjima, Centrima za socijalni rad, domovima za smještaj starih lica, djece bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarene djece, domovima za lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom i psihičkom razvoju, itd. Velik je i širok dijapazon zapošljavanja socijalnih radnika, a potrebe za njima su više nego očigledne.

U svijetu je socijalni rad, mnogo više, kao profesija cijenjen nego u BiH. U razvijenim evropskim zemljama socijalni radnici su glavni faktor društva jer su zaslužni za mir i socijalno blagostanje među građanima. U BiH socijalne radnike i ne tretiraju baš na najbolji način. Laici ismijavaju profesiju, a oni koji bi trebali da je podrže i učine sve na većem zapošljavanju socijalnih radnika, to vječito izbjegavaju. Međutim, sve se više socijalni radnici trude staviti do znanja svima da je socijalni rad budućnost BiH ukoliko ona želi biti država sa socijalnim blagostanjem građana, država sa razvijenom socijalnom zaštitom, te dobrom i adekvatnom socijalnom politikom. Ali, sve dok su zakoni u ovoj zemlji ne uređeni, dok ne postoji urađena socijalna karta, biće teško za zapošljavanje socijalnih radnika u sve segmente društva, a to je ono što će biti, jednog dana, obaveza i BiH.

Socijalni rad i humanitarni rad su nekako usko povezani. Međutim, humanitarnim radom se može baviti svaka osoba koja ima izraženu želju i mogućnost da drugim ljudima na bilo koji način pruži pomoć. Ipak, predmet socijalnog rada je čovjek i njegova cjelokupna životna situacija. Socijalni rad je usmjeren na rješavanje nepovoljnih stanja u zajednici, kod pojedinca i grupe i na proučavanje uzročno – posljedičnih veza i odnosa među stanjima socijalne potrebe. To je zapravo ta razlika. Socijalni radnik mora biti dobro obučen da obavlja svoj posao i izvršava ga kvalitetno i zbog toga socijalni radnik mora konstantno iz dana u dan da uči i razvija svoje vještine u radu sa klijentima.

I mnogo je toga još što bi mogla napisati o socijalnom radu, obimu poslova i socijalnim radnicima, ali ipak ovo je kolumna, a ne roman. Možda već u iduću subotu bude i nastavak, ali, o tome, kada bude vrijeme za to. Ovde mogu samo zaključiti da se nadam da će ovu kolumnu, osim socijalnih radnika, pročitati oni koji trebaju da se potrude i pobrinu, mnogo više, da socijalni radnici dobiju svoje, zaslužno, mjesto u Bosansko-hercegovačkom društvu.

Socijalni radnik je stručnjak koji se bavi proučavanjem socijalnih problema čovjeka, kao što su problemi stanovanja, prehrane, higijenski i materijalni uvjeti života i rada, i sl.

Radna mjesta socijalnih radnika postoje kod nas u zdravstvenim ustanovama, zavodima za socijalno osiguranje, ustanovama socijalne zaštite i skrbi, školama, privrednim organizacijama i dr.

Kaže se kako socijalni radnik provodi socijalnu zaštitu u praksi a socijalni rad u teoriji.

Nekada je obrazovanje socijalnih radnika trajalo dvije godine, zatim se produžilo na tri godine, da bi uskoro bilo omogućeno školovanje tijekom četiri godine. Oni koji su stekli zvanje socijalnoga radnika mogli su se doškolovati do zvanja diplomiranog socijalnoga radnika.

Visokoškolski sustavi nekih zemalja iz okruženja dodjeljuju stručni naziv diplomiranoga inženjera socijalnoga rada.

Socijalni rad u poduzeću 

Zadaci socijalnog radnika u privrednoj organizaciji vrlo su brojni i složeni. On se bavi proučavanjem utjecaja na čovjekov rad postojećih uvjeta prehrane, stanovanja, obiteljskoga života, zdravstvenoga stanja, načina provođenja slobodnog vremena, kulturno-zabavnoga i športskog života, navika, običaja i sl., sa zadatkom poboljšanja postojećeg stanja i stvaranja uvjeta koji će se optimalno povoljno odraziti na rad i zadovoljstvo radnika.

Socijalni radnik u svome radu usko surađuje s tijelima uprave poduzeća kao i radničkoga samoupravljanja, kadrovskom službom poduzeća, službom društvenog standarda, tehničkom službom, službom higijensko-tehničke zaštite, društvenopolitičkim organizacijama – osobito sindikatom, kao i sa zdravstvenim ustanovama i tijelima javnih vlasti.